Poljoprivrednici iz Tuzi i Zete koriste svaku priliku da podsjete Ministarstvo poljoprivrede i nadležne službe da su glavni problemi u poljoprivredi, nezaštićena domaća proizvodnja, nekontrolisan uvoz, nesiguran plasman.... Međutim, poljoprivredenik iz Pothuma Željko Milić ističe da je jedino rješenje da bi se to prevazišlo da se formira udruženje koje jedino može da spasi loše stanje u poljoprivredi.
– Crnogorska poljoprivredi danas funkcioniše po principu usitnjene proizvodnje i to je glavni problem. Bez toga ne možemo nikome biti konkurenti tako da postoji samo jedan jedini način da postanemo konkurentni a to je udruživanjem poljoprivrednika. Znači da bez osnivanja kooperativa ili kako ih u poslednje vrijeme zovu klasteri, mislim da je crnogorska poljoprivreda već pred krahom i da je krajnji rok da nešto preduzmemo. Nije tajna da to jedino proizvođači mogu da učine i apelujem na njih da što ozbiljnije shvate ovu problematiku. Ne moramo državu da molimo da zaustavi uvoznički lobi, kad njoj to nije u interesu, nego sami treba da uzmemo stvar u svoje ruke– poručuje Milić.
Navodi da bi udruživanjem od pet do 25 proizvođača sa kvalitetnom robom, mogli biti ozbiljni konkurenti uvozničkom lobiju.
– Usitnjenom proizvodnjom ne možemo naprijed i ne možemo imati siguran plasman. Jer udruženi ako ponudimo ozbiljnu količinu kvalitetne robe, siguran sam da nas nijedan kupac ni kod nas ni iz Evrope ne bi odbio. Poljoprivreda u svijetu, jedino udruživanjem funkcioniše kao uspješna, tako da ne znam kako smo mi prespavali taj period kad su udruženja trebala da se formiraju. Možda je država odnosno Ministarstvo poljoprivrede tada trebalo da reaguje, da ona načini prvi korak, međutim tada se za poljoprivredu desila jedna loša stvar- za ministra je postavljen Petar Ivanović koji je napravio jedno liberalno tržište gdje je sve bilo usmjereno ka poboljšanju uslova za uvoznike ne i za domaće proizvođače. On više nije na čelu te institucije i mislim da je sad pravo vrijeme da nešto konkretnije preduzmemo i spasimo poljoprivredu. U suprotnom, samo će veći proizvođači nastaviti da se bave poljoprivredom, jer se manjim neće isplatiti – poručuje Milić.
On podsjeća da je i sam prije par godina pokušao da izdejstvuje udruživanje više proizvođača ali da nije naišao na razumijevanje.
– Naišao sam na nepovjerenje i na neki strah od zadruga, tako da sam naišao na zid. Tad sam shvatio da ako želim da ostanem i preživim u poljoprivredi, da moram da povećam proizvodnju i podignem standard kvaliteta da bi imao količinu koju ću da ponudim trgovcima, a da budu na nivou da ih zainteresujem. Jer, nijedan ozbiljniji trgovački lanac neće da prihvati ponudu od dva, pet ili deset tona nekog proizvoda. Ali ako bi imali udruženje pa im ponudili 1.000 ili 2.000 tona raznih proizvoda odgovorno tvrdim da će bilo koji trgovački lanac biti zainteresovan i da to neće odbiti. Proizvodnja bez unaprijed isplaniranog plasmana je uzaludna priča i ko god se ne bude udružio biće primoran da se prestane baviti poljoprivredom, nažalost – gotovo da i ne obraća pažnju na proizvođače koji im ponude – naveo je Milić.
Kako je istakao, ovogodišnji budžet za poljoprivredu od preko 39 miliona je ozbiljna cifra i to treba iskoristiti, jer je Agrobudžet po prvi put sveobuhvatan i prilagođen proizvođačima. S.R.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.